RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

14. srpnja 2018. - 15. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.00: + Katica Havaić
• 9.30: ŽUPNA
• 11.00: Proštenje - sv. Margareta u Sigecu

15. srpnja 2019. Ponedjeljak sv. Bonaventura

• 19.00: Na čast Krvi Kristove

16. srpnja 2019. - Utorak BDM od brda, Karmela

• 19.00: + Marija; Antun Zember

17. srpnja 2019. - Srijeda - Nadan, Rufina, Branimir

• 19.00: + Kovaček Dragica i Franjo
+ Biserka Grabarić
+ Čl. Ob. Markić, Grgić, Zorić, Galić, Miloš
+ Elizabeta Petković
+ Marija Forstner
+ Marija, Slavko; Dragutin Denačić
+ Jelka i Stjepan Denačić
+ Čl. Ob. Tušek; Kata i Stjepan
+ s. Karmen Bendeković
- na nakanu za sina i kćer
- zahvala za sve primljene milosti
- na nakanu
- za zdravlje i blagoslov Barbare
- na jednu nakanu

18. srpnja 2019. - Četvrtak - Frederik, Bruno

• 19.00: + Josip Zrinski

19. srpnja 2019. - Petak - Zlata, Zlatko

• 19.00: + Nada Lilek

20. srpnja 2019. - Subota - sv. Ilija Prorok

• 19:00

21 srpnja 2019. - 16. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.00: + Dragutin Kasalo
• 8.30: Apatija
• 10:00 ŽUPNA

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 97 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Bula pape Leona X
Petak, 05 Veljača 2010 18:35

TEKST PRIJEVODA BULE

"Leon, biskup, sluga slugu Božjih, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti ovaj list, pozdrav i apostolski blagoslov. Razumu odgovara i dolikuje časti da se ono što je učinjeno po milosti rimskoga pontifeksa i izvrši, iako o tomu zbog njegove smrti nije sačinjeno apostolsko pismo.

Pošto je, dakle, nedavno, mome prethodniku blage uspomene, papi Juliju II, u ime ljubljenoga sina, plemenitog muža Tome od Žeča, namjesnik u vremenitim dobrima vile Letgenuth u Zagrebačkoj biskupiji, izloženo da ima već sto godina kako je neki svećenik, slaveći misu, poslije sakramenta Euharistije po običaju razlomio hostiju na tri dijela te jedan od njih uronio u kalež i kada je, prinoseći ustima tekućinu pretvorenu u Kristovu krv u posvećenomu kaležu kojim je slavio rečenu misu, počeo sumnjati da li se u kaležu po snazi ovoga sakramenta nalazi pravo tijelo i prava krv Kristova,

da je navedena tekućina odmah postala vidljiva i dobila prirodnu boju krvi, a sam svećenik da je zapanjen ovim čudom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon - jer Bog nije htio, kao što se moglo i vjerovati, da tako slavno čudo i potvrda katoličke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu duže skriveni – kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovijedio sve kako se dogodilo, a navedeni kalež s onom tekućinom koja je imala boju vidljive i prirodne krvi izložio, odnosno predao da se odloži i zauvijek čuva u župnoj crkvi Sv. Trojstva u Ludbregu, u navedenoj biskupiji, da je Previšnji od onoga vremena naovamo u toj crkvi pri kaležu učinio mnoga i velika čuda , a i dandanas ih čini, pošto je, dakle sve to izloženo i još dodano da bi pobožnost prema ovom sakramentu u vjernom puku onih krajeva, koji radi obrane prave vjere posvuda ratuje protiv Turaka, još i više porasla, iako je već prilično velika, ako bi štovanje i pobožnost koji se iskazuju spram ovoga sakramenta bili osnaženi i autoritetom Apostolske stolice, a kako se slavom imena Božjega i umnažanjem kršćanske vjere pohvalno pridonosi spasu vjernih duša, navedeni je moj prethodnik, naklonjen molbama rečenoga Tome, u ovoj stvari svojim pismom povjerio i naložio opatima samostana od Brezsmonostera i od Chyaka, koji se ne nalaze ni u jednoj biskupiji, da potraže svjedoke o navedenomu i njihove izjave i svjedočenja u obliku javne isprave, zapečaćene njihovim pečatom, pošalju mome prethodniku.

Navedeni su opati, postupajući u izvršenju ovoga pismenog naloga, pronašli mnoge vjerodostojne svjedoke, sastavili u obliku javne isprave njihove iskaze i svjedočanstva, zapečatili ih svojim pečatima i poslali mome prethodniku. On je, imajući na umu da milošću svemogućega Boga i, uzdajući se u moć blaženih apostola Petra i Pavla, dana 17 prosinca, desete godine svoga pontifikata, svima i svakome pojedino koji vjeruju u Krista, bez obzira na spol, pokajnicima, ispovjedanicima, ili onima koji se žele ispovijediti, koji od tada ubuduće u sva vremena na svetkovinu Tijela Kristova, ili rođenja Blažene Djevice Marije, ili pak svetoga Tome Apostola, na slavu kaleža i tekućine koja se u njemu čuva , pobožno pohode rečenu crkvu i pruže ruke pomoćnice radi izgradnje crkve i uzdržavanja svjetla i svega drugoga što je navedeno, kako god to učine, on je, dakle, njima milostivo u Gospodinu otpustio treći dio naložene im pokore koju bi pretrpjeli u čistilištu, a ako je i inače onima koji posjete tu crkvu i pruže ruke pomoćnice , kako je rečeno, ili daju pobožni milodar, podijelio neki drugi vječni oprost ili odrješenje koje je u to vrijeme još uvijek trajalo, ili je o tomu sačinjena isprava spomenutoga moga prethodnika, htio je da bude bez snage i valjanosti.

Da ne bi pak bilo sumnje o navedenome oprostu i volji moga prethodnika samo zato što zbog njegove smrti o tome nije sačinjena odgovarajuća isprava, želimo i snagom apostolske vlasti odlučujemo da ova isprava bude dostatna kao dokaz navedenoga oprosta i voljenog prethodnika, i da za tu dokazanu snagu ne treba druge pomoći. Izdano u Rimu, pri Svetome Petru, godine Gospodnjega utjelovljenja 1512. (14. ožujka), prve godine našega pontifikata.


Aloysius i Beltrum


1736., 6 ožujka u Zagrebu. Potrvrđujem da je ova kopija prepisana iz prastaroga transumpta koji se čuva u sakristiji zagrebačke katedralne crkve, da je sravnjena s njim od riječi do riječi i da mu u svemu odgovara.

Gabrijel Juraj etc.
Kanonik zagrebački i arhiđakon komarnički
Kaptolska pismohrana u Zagrebu
Preveo: prof. Jozo Ivanović