Ludbreško svetište
©2010 upa Presvetog Trojstva - Ludbreg |CMS: Joomla! | Base design: Siteground | Razvoj: Almahor Studio |
Razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu: Krist je centar, ljubav je put! |
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar |
Autor vlč. Silvio Košćak |
Utorak, 20 Listopad 2015 12:01 |
U tom se trenutku dvojica braće, koji gaje nadaju da je taj za kojim idu ipak mesija kakvog očekuju, odlučuju Učitelju postaviti jedno pitanje: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." Oni su željeli sjediti s desne i lijeve strane novookrunjenog kralja, biti mu najbliži suradnici. U Matejevom i Lukinom evanđelju nalazimo neke nove elemente za naše razmišljanje, ali i riječi važne za naš svakodnevni život. Matej u svom evanđelju donosi jednu zanimljivost. "Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište" (Mt 20, 20). Ovo dvoje pred majkom je vjerojatno bilo jako na riječima, ali sami nešto tražiti od Gospodina nisu imali hrabrosti. Mama uvijek želi najblje za svoju djecu, ona neće odbiti nijednu njihovu molbu, ona uvijek razumije. Tako i Ivanova i Jakovljeva, iako i sama u strahu, odlazi i pita učitelja. No, Isus daje pouku učenicima, ali i nama danas. Upozorava ih da u Kraljestvu, koje on navješta, nije ovlašten dijeliti mjesta oko kralja; govorio im je o Kraljevstvu Božjem. Naviješta braći, ali i učenicima svih vremena, da će piti čašu muke u svojim životima i da će biti kršteni njegovim krstom koji znači smrt. Ali i nastavlja s poukom, posebno kada je među učenicima koji su ga okruživali nastala svađa zbog pitanja koje su braća postavila. Gospodin govori: "...najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj" (Lk 22, 26). Gospodi želi da u dubinu svog srca, kao temelj života, postavimo jedan jedini temelj, a to je djelatna ljubav. To znači da kršćanin želi biti svima sve, da želi biti ponajprije čovjek, da želi biti u svemu nalik na Gospodina, da želi nasljedovati ono što je on činio prema bližnjem. „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20, 28). Svijet ima svoje zakone, svoje sebične interese. Političari imaju svoje programe. Čovječanstvo danas ima često samo prazan humanizan. Kršćanin ima Krista od kojeg polazi u život, kojeg vidi ponajprije u skaramentima, a zatim i u svakom čovjeku. Krist je centar, ljubav je put! Taj put imali su i imaju misionari koji su nam poznati kao oni koji su spremni žrtvovati sve i otići u daleke zemlje navještati Radosnu vijesti, Krista Spasitelja i Otkupitelja. No, svaki kršćanin pozvan je biti misionar ljubavi u vlastitoj sredini. Nepregledno je mnoštvo muškaraca i žena dalo svoje živote u dalekim zemljama kako bi ljudima približilo sjaj života s Kristom. Možda sami nećemo imati tu mogućnost otići u neku udaljenu zemlju među one koji ne poznaju svjetlo Istine, ali zato budimo spremni u vlastitoj sredini i djelom i riječju hrabro stajati uz Krista. Kršćanstvo se ne brani zidovima, kršćanstvo se ne šiti ratom, kršćanstvo se ne brani puškama; kršćanstvo nije strah od stranaca, nije gaženje prava starnaca (usp. Mal 3, 5). Kršćanstvo je navještaj mira i pravde, a to je Kraljevstvo Božje. Kako bismo bili spremni živjeti hrabro kršćanski poziv, ne mlako, već iz uvjerenja, gorljivo, ne iz tradicije, oslonimo se na Početnika i Dovršitelja naše vjere (usp. Heb 12, 1-2), Isusa Krista koje je radi nas patio, bio mučen i ubijen, koji će tu istu muku na nekrvan način prolazi svakodnevno na našim oltarima. Oprostimo si grijehe, prinesimo svoj život pred njegovo prijestolje milosti, ponizimo se pred Kalvarijom, podno njegova križa, njegova Tijela i Krvi koje gledamo u vrijeme najsvetijih trenutaka euharistijskog slavlja, kako bismo primili sve potrebne milosti za smjeli kršćanski život, kako bismo bili opravdani po njegovu milosrđu te kako bismo od njegove dobrote dobili pomoć u pravi čas. |