Ludbreško svetište
©2010 upa Presvetog Trojstva - Ludbreg |CMS: Joomla! | Base design: Siteground | Razvoj: Almahor Studio |
Izliječiti oko srca kojim se gleda Boga - razmišljanje uz 30. nedjelju kroz godinu |
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar |
Autor vlč. Silvio Košćak |
Petak, 23 Listopad 2015 12:49 |
Gospodin iznova prolazi masom! Ljudi se guraju oko njega, žele vidjeti čudotvorca o kojem svi govore. Na putu prema Jeruzalemu, s učenicima se zadržava u Jerihonu. Okrijepljena tijela, ali i dalje nedovoljno nasićena duha, iznova u strahu, učenici izlaze s Učiteljem iz grada. Ljudski glasovi, kao u kakvom zvjerinjaku, paraju uši. Krenuo je otegnuta koraka prema gradskim vratima na kojima je već duže vrijeme, pogođen životnim teretom sljepoće, a zbog toga i krajnje odbačenosti od svoje zajednice, smogao snage prositi sitniš kako bi preživio dan. Iznenada u gradu nastaje komešanje. Ljudi odasvud! Starosjedioci su svi na ulicama, pridošlica nikad više kao u tom danu. Slijepca zanima što se događa oko njega. Sugrađani ga dobro poznaju kao prosjaka te ga odguruju na njegovo zapitkivanje. Netko od pridošlica, tek da ga se otarasi takvog odrpanog s tim čudnim ogrtačen još čudnija mirisa, odgovara mu kako gradom prolazi onaj za kojeg svi govore da je osloboditelj kojeg je Izrael dugo čekao. Mesija! Ovdje je onaj koji dolazi uzeti Davidovu krunu i postati kraljem sveg Izraela. U tom trenutku i u Bartimejevoj nutrini nastaje komešanje, pomješani osjećaji radosti i straha, krajnja nemoć i velika želja da se približi tom čovjeku. Bartimej dobro zna tko je taj. Nema tih dana nijednog čovjeka, a da ne zna za Isusa. Brzo se pročulo o svemu što čini. Bartimeju je ovo iznimna prilika. Isus prolazi kraj vrata, mora proći baš tamo gdje je on. Zna da ovaj koji dolazi čini čudesa te želi čudo i za svoj život. Viče svom snagom, želi dozvati Gospodina. No, masa ga ušutkava. Ne žele da on, takav jadničak, dođe blizu budućeg kralja. Ali Isus čuje! Isus vidi i poziva! Prilazi ljudskoj bijedi, prilazi slijepcu i ozdravlja ga zbog upornosti njegove vjere koja nakon čuda kojim Isus još jednom potvrđuje svoje božanstvo, još hrabrije kreće sljediti ga putem prema Jeruzalemu. Zašto se vjernik prepoznaje u Bartimeju? On je slika svih onih ljudi koji traže Boga. Načuli su nešto o njemu, ali život koji žive, braća u vjeri koja im ne daju dobro svjedočanstvo, svijet koji ih guši, čine ih slijepima. Ovdje je riješ o duhovnoj sljepoći, sljepoći srca. Važno je ovdje napomenuti kako se nekada smatralo „da je srce središte razumijevanja, ljubavi, hrabrosti, pobožnosti, žalosti i radosti" (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 2000., 574.). Već je u Starom zavjetu zapisano kako Bog gleda ne kao čovjek, očima na vanjštinu, već svoj pogled svraća na ono što je u ljudskom srcu (usp. 1 Sam 16, 7). Isus, kao pravi Bog i pravi čovjek, gleda na srce siromaha u vjeri. Bartimej je slika tražitelja koji potaknut Duhom moli: „Sine Davidov, smiluj mi se! Pogledaj moju bijedu i okončaj ju. Moja je bijeda hod u tami! Čuo sam nešto o Bogu snažnom. Ugradio sam u sebe nešto od riječi o Bogu koji može pomoći nositi moje životne patnje! Sine Davidov, reci duši mojoj da se smiri, reci joj da je u tebi, po tebi i s tobom ono za čim nemiran lutam." A Gospodin odgovara: "Idi od sada izliječen zamnom. Tvoja neznatna vjera, nevidljiva očima svijeta, a meni dovoljna, tvoje traženje i nemirno srce zamagljeno tolikim skretanjima na krive puteve, spasila te." Sveti Augustin to tumači ovako: "Sav nam je, braćo, posao u ovome životu izliječiti oko srca kojim se gleda Boga. U tu svrhu slave se presveta otajstva; radi toga se propovijeda Božja riječ; s tom su nakanom čudoredni crkveni poticaji, tj. poticaji koji se odnose na ćudoredni popravak, očišćenje tjelesnih požuda te na odreknuće ovoga svijeta, ali ne samo riječju već i promjenom života... da se ono iznutra očisti od onoga što nas zatvara od Božjeg pogleda." (Sermones 88, 5) Tako smo i mi pozvani skinuti sa srca ogrtače, izmrljane i opterečene grešnim načinima života. Pijanstva, svađe, lukava dodvoravanja, nesnošljivosti među braćom i sestrama, ogovaranja i laž, brakolomstva i nevjernosti danim obećanjima, neizvršavanja svakodnevnih dužnosti, i sve one druge grijehe učinjenje protiv Boga, brata čovjeka ili pak samih sebe, skinimo kako bi nam bio razastrt ulaz u srce za sjaj Božjeg svjetla, kako bi Božje "Mi" ušlo u dijalog sa svakim našim, od sebičnosti lišenog, "ja". |