„Krist, nada naša." (usp. 1 Tim 1,1)

Dana 29. travnja 2017. godine osvanulo je jutro i pozdravilo hladnu noć. Ispred župne crkve u Ludbregu okupilo se mnoštvo mladih ljudi nasmijana lica i uzbuđenih srdaca. Svi su se radovali novome danu i nestrpljivo čekali njegov nastavak. Bio je to dan kada je započeo deseti Susret hrvatske katoličke mladeži 2017. godine u Vukovaru.

Nas pedesetak zajedno s našim vlč. Kristijanom ukrcali smo se u autobus oko osam sati u jutro te veselo krenuli prema mjestu održavanja susreta. Na samom početku putovanja pomolili smo Gospodinu da nas putem čuva, te da sretno svi zajedno stignemo u Valpovo, mjesto nedaleko Vukovara. Ondje je bilo predviđeno da zajedno s mladima iz nekoliko drugih župa sudjelujemo u programu domaćina. Autobusom se vrlo brzo zaorila pjesma i začuo zvuk gitare, a uz razgovor i pjesmu činilo nam se da smo u Valpovo stigli za nekoliko minuta a ne sati.

Već tradicionalno slaganje i kičenje Božjega groba započelo je nekoliko dana prije samog vazmenog trodnevlja. Okupljena ekipa oko župnika mon. Josipa Đurkana bila je spremna na još jedan izazov. Zahvaljujemo svima koji su pomogli u uređivanju Božjega groba i oltara posebno g. Stanku Njegovcu, Ivanu Slatini, Josipu Mlinariću, Ivici Havaiću, Stjepanu Triplatu, Milanu Štefaneku, Vedranu Matijašecu, Mariu Geriću, našim časnim sestrama i svima drugima.

Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločin dosegnuo svoj vrhunac. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu težak balvan na rame i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacili su u blato, nasilno provalili vrata njegove intime, svestrano ga želeći izbaciti iz povijesti čovječanstva. A gdje si ti? Na čijoj si strani? Na strani onih koji udaraju, pljuvaju i optužuju? Ili si na strani jednog čovjeka, nekoliko zaplakanih žena i par muškaraca koji su se razbježali čim su čuli što im se sprema, nastave li ga slijediti? Mi vam danas javljamo radosnu vijest. Isus je uskrsnuo! O da, USKRSNUO JE! Možda su u nekom trenu vojnici poveli, uzeli konce u svoje ruke, ali proročanstvo se ispunilo. I da vam odmah kažem, igrali su prljavo. Najprije su ga prodali nekome od njegovih za 30-ak srebrenjaka, pa ga optužili, izbičevali, okrunili trnjem, navalili križ na rame poput nekom razbojniku, a onda ga skinuli i kao vrhunac svega – raspeli čekajući njegovu smrt, da se hihotajući mogu smijati onima koji su ga slijedili. No, nisu uspjeli, Njegov život tek je tada istinski započeo. Danas je bio pri-bit' na križ, umirajući na njemu, čekao pravu Bit - Uskrsnuće. Neka nam On bude primjer da nikad neće biti lako, ali da ćemo uz Njega uvijek uspjeti. Neka nam ovi dani koji su pred nama pomognu shvatiti BITno - Ljubav koja ide do kraja, koja mora umrijeti da bi živjela, koja se mora raspeti, da bi se proslavila.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svim župljanima župe Presvetog Trojstva iz Ludbrega, kao i svim hodočasnicima u Svetište Krvi Kristove! Neka vas Krv Kristova koja je potekla sa križa pere od svakog zla, prati u danima nemoći i štiti u danima tuge.

Nakon župne ispovijedi u subotu, nedjelja je bila posebno svečana u znaku proslave muke Gospodnje. Blagoslov grančica i zajednička procesija od Zavjetne kapele do župne crkve bili su znaku spomena na Isusov ulazak u Jeruzalem. Nakon procesije uslijedila je pjevana Muka po Mateju koju su pjevali mons. Josip, solisti i župnu zbor. Bogatim slavljem Cvjetnice zajedno smo ušli u Veliki tjedan, prolazeći s Isusom Kristom njegove posljednje ovozemaljske trenutke.

Na petu korizmenu, 'Gluhu nedjelju', 2. travnja 2017. godine, mnogi su se naši župljani odvažili na križni put po selima župe. Krenuvši u 13:00 sati iz Hrastovskog, preko Kučana, Ludbrega, Globočeca, Čukovca, Apatije, gdje su nam mještani srdačno pripremili okrepu počastivši nas pićem i kolačima, kroz Slokovec, Sigetec i Selnik natrag prema ludbreškoj župnoj crkvi gdje smo u 19:00 sati molili završnu molitvu.

„Možda je istina. Možda ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Ali, možda je istina i da ne znamo što nam nedostaje, dok to ne nađemo." - Ivo Andrić-
Sasvim običan dan, osim što je blagdan. Blagovijest. Još jedno dosadno jutro. Buđenje, tuširanje, pranje zubiju, odijevanje. Životna monotonija. Melankolija. Devetero ljudi, dva sata vožnje do Siska. Umor. Iscrpljenost.
Na nekom novom mjestu stoji nekoliko žena. Oko njih dvoje djece. Jednu prepoznajem. Ako me pamćenje dobro služi, ime bi joj trebalo biti Iva. Kako se sjećam po pričama, ona je nešto poput 'majke Udruge.' Vesela je. Drugačija. Sa sjajem u očima, i osmjehom koji odiše vjerom i ljubavlju. I da, bijah u pravu. Ime joj je doista Iva, majka je dvoje djece. I voditeljica je Udruge Betlehem u Sisku. Da, napokon - cilj. Udruga Betlehem. Naš cilj bio je dolazak k njima. Njihov je cilj ipak malo veći - spašavanje dječice osuđene na pobačaj, osnivanje kuća za trudnice u kriznim situacijama, te duhovna i materijalna pomoć napuštenim trudnicama, samohranim majkama i obiteljima s mnogobrojnom djecom slabijeg imovinskog stanja.

Na sv. Stjepana prvomučenika župni zborovi su tradicionalno održali svoj Božićni koncert u našem Pastoralnom centru.

Ispunjena dvorana i radost božičnih pjesama dotakla su mnoga ljudska srca, zato zahvaljujemo Bogu na još jednom prekrasnom božičnom susretu.

Zamislite kakav bi duhovan događaj trebalo pripremiti 20-ak mladih iz neke druge župe, od kojih gotovo nikog ne poznajete, a da pri tome okupe više od stotinu i pedeset što mladih, što onih malo starijih – i to one iz Varaždina, Međimurja, Zagorja i Podravine... Upravo to dogodilo se u Ludbregu. U predvečerje iščekivanja nedjelje krštenja Gospodnjeg, u Pastoralnom centru varaždinske biskupije, u Ludbregu, više se od stotinu i pedeset ljudi okupilo kako bi pogledalo predstavu:"Isus kod Palčeka,", čiji je autor teksta Nino Škrabe, a izvođači su pak bili mladi iz Sesvetskog Kraljevca.