RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

7. listopada 2018. - 27. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.30: + Dragica Jalšić i članovi obitelji
• 9.30: DJEČJA
• 11.00: ŽUPNA

8. listopad 2018. - Ponedjeljak - Demetrije, Zvonimir

• 18.00: + Ksenija Kranjčec

9. listopad 2018. - Utorak - Dionizije

• 7.30: Terezija Đurašin
• 18.00: + Franjo Kovaček

10. listopad 2018. - Srijeda - Franjo Borgija

• 7.30: Za zdravlje u obitelji i unuke
• 18.00: + Ivan Somina
+ Ruža Markulinčić i Katica Štabi
+ Josipa ( ž ) Geč
+ Franjo, Marija i Terezija Vručina
+ Marija, Štefica i Željko Travanić
+ Dragutin i Elizabeta Pišpek; Ivan i Marija Petrić

11. listopad 2018. - Četvrtak - Ivan XXIII

• 7.30: Za duše u čistilištu
• 18:00: Na nakanu
ZBORNO PJEVANJE

12. listopad 2018. - Petak - Maksimilijan

• 7.30: + Dragica Matijašec i čl. obiteli Kolarić
• 18.00: + Božica i Mirko Biškup

13. listopad 2018. - Subota - Eduard

• 7.30: + Svećenika Augustina Zeljaka i za sve pokojne i žive svećenike koji su djelovali u župi
• 16.30: Vjenčanje
• 18.00: Listopadska pobožnost

14. listopad 2018. - 28. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.30: + Ignac Makar i Dragutin i Marija i roditelji
• 8.00: Apatija
• 9.00: Globočec
• 9.30: DJEČJA
• 10.30: Hrastovsko
• 11.00: ŽUPNA
• 16.00: Klanjanje
• 17.00: Listopadska pobožnost,
• 19.00: Susret roditelja 3 razreda

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 64 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Proslavljen Dan domovinske zahvalnosti
Petak, 05 Kolovoz 2011 00:00
(Marija Bistrica - Ludbreg) U petak smo proslavili blagdan posvete bazilike Sv. Marije, Dan domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Toga dana u naše najveće Marijansko svetište hodočastila je i ludbreška župa Presvetoga trojstva. Misno slavlje predvodio je pomoćni zabrebački biskup mons dr. Ivan Šaško u koncelebraciji s rekotorom svetišta Zlatkom Korenom i brojnim svećenicima među kojima su bili i ludbreški župnik preč. Josip Đurkan i župni vikar vlč. Tihomir Kosec.

Pozdravljajući okupljene na misnome slavlju biskup Ivan Šaško kaže kako se kao vjernici i narod nalazimo u molitvenoj zahvali za dar domovine koja je oslobođena zla ratnoga nasilja i mržnje uperene protiv hrvatskih ljudi. Sloboda od izvanjskih prijetnji, kaže biskup, ostvarila se po žrtvi i nesebičnosti, pa se zato s pravom trebamo spomenuti svih živih i mrtvih koji su bili vođeni darom božje slobode u sebi i postali braniteljima života i branitelji pravednosti. Spominjemo se i onih koji i danas trpe zbog te svoje velikodušnosti. Bogu su znani i oni branitelji koje mi ne poznajemo, Bogu su znana njihova trpljenja i životni putovi. Naša je molitva s njima da osjete našu blizinu u teškim iskušenjima. Mi ih ne zaboravljamo, nego ih zahvalno stavljamo pred Boga, gledajući lik nebeske majke koju u litanijama zazivamo imenom, uzrok naše radosti, rekao je uz ostalo mons Ivan Šaško.



A u propovijedi biskup Ivan Šaško poručuje kako u ovome misnom slavlju povezujemo pobjedu, zahvalnost i radost. Svo troje se oslanjaju na božju datost, a ne na ljudsku snagu. Božje prebivanje među nama i njegova žrtva na križu kod svakoga vjernika budi zahvalnost, a samo zahvalan čovjek, kaže biskup, može biti istinski radostan.Ovamo dolazimo stoljećima, ovamo dolazimo uzdići molitve kao crkva, kao obitelj i pojedinci i kao narod. Spominjemo se danas onih godina kada je domovina bila ugrožavana neprijateljskom mržnjom, cijeli narod iskušavan stradanjima. Sjećamo se kako smo iz dana u dan kada smo bili ponižavani, kako se zarobljenost i beznadnost razlijegala dušama šireći osjećaj poraza i ostavljenosti. Sjećamo se kako je teško bilo nositi pouzdanje u pobjedu , a samo je molitva i vjera čuvala nadu i čistoću srca koje se nije dalo zatrovati mržnjom. A pouzdanje u pobjedu bilo je opravdano i Bog ju je vidio jer je jedna pobjeda ostvarena ranije, jer je najvažnija pobjeda bila ostvarena u prihvaćanju ljubavi. Izvanjski hvalospjev slobode bio je moguć jer se sloboda dogodila u dušama branitelja, hrvatskoga čovjeka koji je odgajan evanđeljem. Današnji spomen čuva baš ono vrijeme kada su nas osvajači hranili ponižavanjem, nepravdama i tugom. Svi neprijatelji čovjeka uvijek su govorili, a govre i danas tim jezikom, jezikom što ima samo nekoliko pravila, koja samo na početku djeluju kao dobitak, a to je ptavilo otklanjanja od Boga kao gospodara života i svega stvorenoga, da bi navodno čovjek našao svoju slobodu.Pravilo sebičnog traženja prava i konačno nastojanje da se bude sretan bez drugog čovjeka. Takav pokušaj samoostvarivanja nikada ne dolazi do svoga cilja, ne obogaćuje nego oduzima. Oduzima dostojanstvo i ponos, ljepotu darovanosti i radost življenja.
Biskup Šaško poručuje kako nas ovo svetište uči ljudskomu dostojanstvu i kršćanskom ponosu koji ne ponižava druge. Ovdje se uči opraštati i moliti za oproštenje, da srce bude očuvano od sjemena zla. Ovdje se uči žrtvovati vlastiti život za dobro bližnjih i zahvaljivati za dar, kao vrelo radosti da me drži pod teretom križa.... U ovo se svetište dolazi ne samo da bismo Mariji iznijeli prošnje nego da bismo otkrili, samo trebamo reći hvala, bez koje to hvala, hvalospjeva naš život nema smisla . Ovdje se od malih nogu s roditeljima, djedovima i bakama uči kultura darovanosti, kultura zajedništva u dobru i u molitvi. Ovdje se tako jasno osjeti da je sve što imamo dar, naš život, bližnji, sloboda, zdravlje, domovina. Ta je kultura izgrađivala hrabrost hrvatskih branitelja. Ta je kultura svoju dušu vezala za molitvu krunice. Ta kultura i danas molitvom dopire do onih kojima je govor laži prlijepio ime zločinaca dok svako srce koje traži istinu zna da im je mjesto među pravednicima i da jedino što od ljudi trebaju čuti jest zahvalnost. No, oni se nisu izložili da bi dobili ljudsku zahvalnost, i baš zbog togaa znamo da čuju našu molitvu i da znaju da su s nama za istim stolom božje ljubavi. A velika je dragocjenost jednoga naroda znati zahvaliti Bogu i ljudima baš kao što jednako vrijedi da narod bez zahvalnosti ne može biti sretan narod, poručio je uz ostalo u nadahnutoj homiliji pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško.


Nakon povratka s hodočašća, preč. Josip Đurkan predvodio je misno slavlje za domovinu u ludbreškoj župnoj crkvi. Prenoseći u propovijedi kometar iz Glasa Koncila, naglasio je kako je ovo prva proslava nakon osuđujuće presude našim generalima i završetka pregovora o članstvu u EU, te naglasio kako je odlučujuće u kakvoj će svijesti i raspoloženju biti ona većina građana koja je na referendumu 1991 dala svoj glas za neovisnu Hrvatsku. ..Naime nije ključno, premda ne treba ni to podcjenjivati kakav stav o obrambenom ratu i hrvatskoj državi zauzima prevladavajuće javno mijenje stvoreno pod utjecajem instrumentaliziranih medija, nego je ključno što stvarno misli, osjeća i želi svaki pripadnik one većine koja želi ostvarenje općega dobra, tj. ostvarenje prosperitetne Hrvatske. Možda nije suvišno podsjećati da prevladavajuća struja mijenja u Hrvatskoj nipošto nije odraz shvaćanja većine u Hrvatskom društvu, već je to sustavno i ustrajno djelovanje organiziranje manjine, tj. nametanje i manipuliranje ljudima da bi ih se pridobilo za interese i ciljeve, koji ne samo da nisu identični, nego su često i radikalno suprotni legalnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima. Iznimno je važno da tu činjenicu prepoznaju katolički vjernici u hrvatskom narodu i ne dopuste da oni podlegnu sustavnom medijskom pranju zdravog razuma. Bolna je hrvatska činjenica da baš tu prevladavajuću struju javnog mijenja u hrvatskom društvu, koja je često suptilno usmjerena anti hrvatski, slijede mnogi političari. Ne svi, oni na vlasti i oni u opoziciji. Takvi političari za hrvatske nacionalne blagdane prisiljeni su na glumu, na farizeizam, licimjerstvo pa ne treba kao vjerodostojne uzimati ni njihove blagdanske izjave, čine ni govore.

U takvim okolnostima, takozvanom običnom, malom čovjeku, a takvih je u Hrvatskoj barem 98 % preostaje svjestan napor za očuvanje svog vlastitog zdravog razuma i za pamćenje onog što se stvarno događalo na ovim prostorima. Koliko se god upirao dio međunarodne zajednice, istjerujući svoje skrivene interese, koji su uvijek pristrani – nikad nisu objektivni i dio političkih ideologa u raznim institucijama i slojevima u hrvatskom društvu da svojim interpretacijama i političkim manipulacijama nametnu svoju istinu o događajima na prostorima bivše države. Činjenice su nepobitne i istina je nedodirljiva dok god živi u svijesti hrvatske većine. Naime, ta hrvatska većina koja je na referendumu izglasala samostalnu Hrvatsku, ne želi njegovati ni neprijateljstvo ni mržnju prema ikome u Hrvatskoj i izvan nje, ali ne može i ne smije radi stvarnog općeg dobra dopustiti razdvajanje činjenice da je na Hrvatsku i hrvatski narod izvršena brutalna agresija i da takozvani specijalni rat protiv Hrvatske legalni i legitimnih ciljeva i interesa nikada nije završio. To se nastavlja. Ta većina ne može i ne smije zaboraviti da bi veoma mnogi pripadnici hrvatskog naroda još jednom teško stradali, možda čak tako teško da se kao narod nikada više ne bi mogli oporaviti da hrvatski branitelji nisu uspjeli uz brojne žrtve zaustaviti brutalnu agresiju i velikosrpsko otimanje hrvatskog teritorija, koje je već bilo uvelike očišćeno od svih znakova hrvatske uljudbe i prisutnosti hrvatskog življenja... Vjernici katolici, pripadnici te većine imaju baš kao vjernici posebnu odgovornost, da usprkos svim suvremenim obmanjivanjima i manipuliranjima ostanu vjerni zdravom razumu, služe svjesno, predano i bez ostatka pošteno za opće dobro čitavog suvremenog hrvatskog društva. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja i vjernicima katolicima kao pripadnicima te većine podsjetnik je da moraju učiti na svojim dosadašnjim pogreškama u procjenjivanju društvenog života, da moraju nadrasti svoje naivnosti i vjerni svome moralnome habitusu stvarno dati svoj presudni prilog za boljitak ovoga naroda i za sretnu budućnost ove domovine.