Obilježavanje dvadesete obljetnice sudjelovanja domoljuba ludbreškoga kraja u domovinskome ratu i smrti prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana započelo je u subotu 10. prosinca jutarnjim misnim slavljem što ga je u ludbreškoj župnoj crkvi predvodio ludbreški župnik preč. Josip Đurkan. U uvodu je spomenuo kako smo pozvani moliti za domovinu i one s našega ludbreškoga kraja koji su za nju život svoj žrtvovali Josip Kanižaj, Božo Petrikovski, Mladen Jendrić, Josip Međimurec, Josip Šafarek i Marijan Levak koji se vodi kao nestao.

Sjećamo se svih umrlih branitelja domovinskog rata s područja općine Ludbreg, danas općina Martijanec, Sveti Đurđ, Mali i Veliki Bukovec. Preporučujemo ih milosrđu božjem, te njihove žrtve sjedinjujemo s Isusovom nekrvnom žrtvom koju ćemo sada obnoviti. Domovina je obranjena čudom nesebičnosti te je to bio veliki razlog radosti jer je potvrđena biblijska riječ: oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. No sebičnost nije mirovala, nastaju pukotine u ljudskoj oholosti koja je stavila u opasnost zajedništvo, ljubav, hrvatsko jedinstvo. Oni koji su najviše zavrijeedili poštovanje, izloženi su poruzi. Oni koji su proganjali hrvatske rodoljube, postali su nam učitelji demokracije. Oni koji su trebalo odgovrati za širenje zla i gaženje osnovnih ljudskih prava, predstavljaju se kao nedodirljivi tumači povijesti. Danas molimo i za njih, da ih gospodin ponizi i obrati, poručio je u uvodu prečasni Josip Đurkan.

Nakon misnoga slavlja program obilježavanja ove važne obljetnice suvremene ludbreške povijesti nastavljen je polaganjem vijenaca na grobove poginulih u domovinskom ratu, te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju na ludbreškome groblju. A na prigodnoj svečanosti u vijećnici POU Dragutin Novak ludbreški je gradonačelnik Marijan Krobot tom prigodom podsjetio kako su građani tadašnje općine Ludbreg dali značajan dorpinos u tadašnjim teškim i sudbonosnim vremenima, da su se aktivnom od prvih dana kroz policijske redove i mahom dobrovoljno uključivali u obranu suvereniteta naše domovine. Vjerujem da dijelite moje mišljenje mišljenje da su naši građani ušli u rat iz težnje za oslobođenjem RH a ne vlastitim probitkom ili časničkim činovima te stoga svi danas možemo biti veoma ponosni na sve naše branitelje. Na žalost, neki nisu dočekali život u samostalnoj državi, zato poginule vaše suborce, naše prijatelje, ne smijemo zaboraviti a svoj dug prema njima trebamo iskazivati brigom za njihove obitelji i najmilije. Stoga u ovoj svečanoj prigodi želim svima vama odati priznanje i izraziti zahvalnost u stvaranju neovisne i samostalne države Hrvatske. O važnosti tih sudbonsonih događaja s početka 90-ih godina prošloga stoljeća i njihovog obilježavanja govorio je mr. Franjo Križanić, predsjednik Kriznoga štaba općine Ludbreg.

Naglasio je kako „Ovo činimo mi svjedoci i sudionici obrane Republike a u čast onih koji su za Hrvatsku dali zdravlje i ono najvrjednije, svoje živote. Drugo i veoma važno je što se često i vlastitoj sredini susrećemo s prenaglašavanjem uloge nekih koji to ne zaslužuju ili s omalovažavanjem uloge istinskih branitelja, domoljuba, pa čak i lažnim prikazom i tumačenjem nekih presudnih događaja u stvaranju hrvatske države i domovinskog rata. Posebno smeta što se naša uloga marginalizira i tamo gdje smo izravno sudjelovali, pa čak i tamo gdje postoje bjelodano pisani dokumenti. Treći razlog je da se i ova manifestacija iskoristi kao poziv svima onima koji sa svojim svjedočenjima, dokumentima i djelovanjima mogu doprinijeti da se za iduću proslavu izda knjiga o sudjelovanju ludbreške regije u domovinskom ratu i doprinosu stvaranju Hrvatske države, kako bi se za sva vremena sačuvala uspomena na te prevažne trenutke te sada novije hrvatske povijesti".