Trenutno aktivnih Gostiju: 246 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates
©2010 Župa Presvetog Trojstva - Ludbreg |CMS: Joomla! | Base design: Siteground | Razvoj: Almahor Studio |
"O SLAVNI JESIN KORIJENE, IZ NEVOLJA NAS IZBAVI..." – RAZMIŠLJANJE ZA POČETAK DOŠAŠĆA
Subota, 29 Studeni 2014 00:34

Tijekom liturgijske godine, u kojoj nas Crkva, potaknuta Božjom riječju, vodi prema nebeskoj domovini događa se da sami sebe „raspršimo" na razne strane. Možemo iz ruku ispustiti i izgubiti konce svog tjelesnog, svakodnevnog i svima vidljivog života, kao i onog duhovnog života, koji svatko od nas može sakriti ili pak o njemu izvana stvoriti lažnu sliku. Događa se to u onim trenucima, kada pritisnuti težinom vlastitih života, ne vidimo ni brata čovjeka kraj sebe, koji nam križ svakodnevice želi olakšati, a ni Boga, Svjetlo Istinito, koji tamu naših života želi preobraziti u lakoću hoda prema vječnoj domovini.

Vrijeme adventa, u koje ćemo ući sljedeće nedjelje, čini povlaštenima trenutke u kojima se pojedinac kršćanin okreće samomu sebi i sagledava životne „raspršenosti", „izgubljenosti" i „zamaskiranosti", a sve s jednim ciljem: da Bog Trojstvene ljubavi, koji se u sebi „razdvaja" i koji postaje Utjelovljeni, Emanuel - „Bog s nama", može naći dostojno mjesto u ljudskom srcu koje je prvo mjesto na kojem se ovoga Božića dijete Isus treba roditi.
Vrijeme koje „suoblikujemo" vlastitim životima i odnosima s Bogom i braćom ljudima obilježeno je mnogim krizama, nemirima, ljudskom glupošću koja zaziva prošlost ne želeći joj oprostiti u sadašnjosti, obilježeno je pojedincima i narodima koji sigurnost i radost nalaze u ograničavanju drugoga, netoleranciji, i sveopćem zatiranju govora o Bogu ljubavi koji je na svijet došao da se po njemu mnogi spase. Upravo u takvom vremenu snažno nam u ušima odzvanjaju stihovi starog gregorijaskog korala poznatog kao „O – antifone", koje su pratile, a i danas prate, sve vjernike u molitvi večernje od 17. do 23. prosinca, antifone koje se u neposrednoj pripravi za dolazak „Boga Djeteta" pjevaju prije Marijinog hvalospjeva. U našem trenutku posebnim sjajem svjetli nam antifona koju pjevamo pet dana prije Božića: „O slavni Jesin korijene, što narodâ si barjak svih, pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih, kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi, izbavi iz nevolja nas premnogih!"
Ova nas antifona ohrabruje na početku ovogodišnjeg adventa. Ohrabruje nas da ovu sveopću krizu koju svakodnevno osjećamo na svojoj koži počnemo probražavati. Jer svaki korijen krize nalazimo u okorjelom ljudskom srcu koje često puta ne vidi Svjetlo Boga živoga; ohrabruje nas na putu otvaranja vlastitog srca „Bogu – Djetetu" koje želi postati onaj faktor naših života koji je u mogućnosti preobraziti sve naše boli i pomoći nam lakše se nositi s težinom svakodnevice. Jednako tako, svakom iskrenom kršćaninu daje u ovom vremenu polet, jer daje do znanja da je Bog, iako često puta ne čujemo Njegov glas, ipak onaj koji ne kasni priteći u pomoć najpotrebnijima, a to smo svi (bili mi siromašni materijalno, ili pak materijalo bogati, a duhom u teškoj neimaštini – Emanuel želi biti sa svima).
Bog, koji nam svake godine daje priliku da mu otvorimo srce i pustimo mu da se „rodi" u nama, i ovog Božića želi nas osloboditi od svih nevolja. Nevolje i težina neće nestati, ali Bog će, po braći i sestrama, dati da taj križ bude lakši, u krajnjoj liniji, sama Njegova blizina bit će početak laganijeg hoda kroz život. Samo ne trebamo izgubiti vjeru da je moguća promjena nas samih i okoline u kojoj živimo. Vjera je ključ što nam daje Bog kako bismo Isusu Kristu otvorili vrata svoga srca te da bi se On nakon toga, s cijelim Trojstvom – Jednim Bogom, mogao nastaniti u nama i „izbaviti nas iz premnogih nevolja", te našu radost učiniti još većom.
Neka kršćani tijekom ovog adventa otvore srca Malome Bogu koji započinje svoj hod zemljom te započinje kucati na ljudska srca. Neka Bog podari svim kršćanima vjeru, „kreposni ključ" za otvaranje vlastita srca kako bi Ljubav u njemu mogla biti iznova ljubljena, kako u osobnim susretima s Bogom, tako i sa braćom i sestrama koji u kršćanskoj djelotvornoj ljubavi (a ne samo u riječima) tada mogu vidjeti da su Boga zaista susreli i da je Bog uistinu Emanuel – „S nama Bog". A kada dođe Božić, jedan od najradosnijih blagdana Crkve, kojem se nesmanjenom radošću raduju i stari i mladi, i siromašni i bogati, neka poticaj budu riječi pape „u miru", „mudrog djeda", kako ga je nazvao papa Franjo, pape koji nam je još uvijek u srcu: „U one dane prokapat će brda sladom, a rijekama će poteći med i mlijeko... Božić je blagdan darivanja u kojem oponašamo Boga koji je darovao sebe samoga i time nam još jednom darovao život, koji doista postaje darom tek onda ako mlijeku egzistencije pridođe med „biti ljubljen", ljubav koja nije ugrožena smrću, nevjernošću i besmislom. Sve se to naposljetku, slilo u radost što je Bog postao djetetom koje nas ohrabruje da se pouzdajemo, kao što to čine djeca, da darujemo i da dopustimo da nas se obdari. Možda nam je teško prihvatiti te zvukove radosti kada nas muče sumnje, kada nas u istoj mjeri pritisnu i bolest tijela i duševni problemi te nas tjeraju da se bunimo protiv toga neshvatljivog Boga... Možda došašće trebamo proživjeti upravo da bez otpora dopustimo da nam dragi znakovi ovoga vremena uđu u dušu, da bez postavljanja pitanja i mudrovanja dopustimo nas ogriju, a onda puni pouzdanja prihvatimo neizmjernu dobrotu Djeteta koje je jedino moglo učiniti da brda pjevaju i šumsko drveće pretvoriti u klicanje (usp. Ps 96)."