Ludbreško svetište
©2010 upa Presvetog Trojstva - Ludbreg |CMS: Joomla! | Base design: Siteground | Razvoj: Almahor Studio |
Molitveno bdijenje molitvenih zajednica Krvi Kristove |
Četvrtak, 01 Srpanj 2010 17:43 |
Upravo Euharistija pokazuje da je srž života duhovne naravi i da čovjek živi od duha, poručuje pater Willi Klein, utemeljitelj zajednice misionara Krvi Kristove u Republici Hrvatskoj. Bog je onaj koji nas je stvorio i svaki trenutak stvara čovjekov život, a to stvaranje se događa kroz to što nam Krv Kristova govori, a ona govori o Božjoj ljubavi na kraju krajeva, o tajni Isusova života, sina Božjega i sina čovječjega, a tajna njegova života je bol i ljubav, a to je i tajna svakog ljudskog života. Razmatranja i program u trajanju od jednoga sata o sakramentima krštenja, svete potvrde i sakramenta pomirenja izvele su Zajednice Krvi Kristove iz Zagreba, Petrinje i Rijeke. Svetu misu u ponoć predvodio je pater Willi Klein, utemeljitelj zajednica Krvi Kristove u Republici Hrvatskoj. Glavna tema njegove propovijedi bila je euharistija. I zato trebamo se najprije otvoriti da bi Bog mogao nama darovati. Evo sad ćemo po redu gledati kako izgleda to nutarnje sudjelovanje. Prvo je pokajnički čin, nakon svećeničkog pozdrava prvo priznamo svoje grijehe i molimo jedni za druge. Ovdje se radi o oslobođenju od grijeha i ozdravljenju nutarnjih rana kako bismo ozdravili i bili osposobljeni za susret s Bogom. Slijedi onda slava i zborna molitva, onda služba riječi. Do ovdje smo govorili što je nama na srcu, a Bog nas je slušao. Sad u čitanjima svetog pisma Bog govori nama i mi slušamo njega. Slušamo razne tekstove iz Biblije. Prvo čitanje što smo čitali iz Starog zavjeta, a onda evanđelje. Nekako nam čitanja iz Starog zavjeta pokazuju ono što je na nama još staro, još nespašeno, a kroz čitanja iz Novog zavjeta čujemo kako možemo postati novim ljudima. Slušati i primiti Božju riječ je kao pričest, sveta pričest Božje riječi. Onda priprema darova. Cijeli prvi dio mise je razgovor između Boga i mene. Sada dolazi Euharistijsko slavlje. Sad će biti drukčije. Istina i ovaj je dio i darovanje i primanje između Boga i nas. No, sad se ne radi o izmjeni riječi nego uzajamnom darivanju sebe. Sve donesemo na oltar što želimo da Bog pretvori. Sve čega se želimo riješiti, možemo se moliti za duhovno i tjelesno zdravlje, za sebe ili nekog drugog. U ovom dijelu mise dajemo Bogu sve ono što želimo da se izliječi ili očisti. Sve čega se želimo osloboditi. No, možemo mu donijeti i nešto pozitivno, zahvalu itd. Dajemo to na oltar, prikazujemo to Bogu. Onda slijedi pretvorba. Ovdje ništa ne možemo učiniti, odnosno svećenik djeluje, odnosno Isus djeluje kroz svećenika. Kad svećenik pruži svoje ruke nad kruhom i vinom radi se o sakramentalnoj gesti, popraćenoj molitvom duhu svetom. Sada se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Isusa Krista. No, također radi se i bitno o našoj pretvorbi. Tko ispravno sudjeluje taj poslije mise neće biti onaj isti koji je došao na misu. To je susret koji pretvara tebe, mene, kao na primjer susret sa Svetim Ocem u Rimu, a tek taj susret s Gospodinom u svetoj misi. Koliko nas taj susret može mijenjati. Poslije slijedi sveta pričest. Ono što sam za vrijeme pripreme darova stavio na oltar pretvoreno je i kao novo primamo od Gospodina. Na taj se dar pripremamo molitvom Oče naš. Dolazimo k njemu i on nas obdaruje samom sebi. Ići ćemo u svijet kao novi ljudi i kao živa svetohraništa kako bismo društvo posvetili. Htio bih vam pokazati različite oblike sudjelovanja, nutarnjeg sudjelovanja na svetoj misi. Prvo bi bilo kao jedan obrazac za pokojne osobe kako mi to često običavamo. Na početku svete mise opraštam tom pokojniku od srca. Radi se o precima od kojih smo možda naslijedili nešto što ne bi htjeli. Naime kroz duhovno područje može se puno toga naslijediti a da to nema nikakve veze s genetikom. Zatim na prikazanje treba prikazati Isusu tog pokojnika. Na svetoj pričesti pričešćujemo se za njega, pokojnika. Iza pričesti kad se vratimo tiho molimo na primjer ovako: Isuse Kriste neka se u tvoje ime zauvijek prekine svaki negativni utjecaj ovog pokojnika na potomstvo. I na kraju svete mise trebamo zahvaliti Isusu. Evo to je jedno konkretno sudjelovanje na svetoj misi. Drugi primjer pak kako možemo prikazati misu za nerođeno dijete. Dakle za dijete koje je bilo namjerno pobačeno ili je u spontanom pobačaju izgubljeno. Ako nema u vašoj obitelji, možda nekog znate. To dijete traži spas, treba mu pomoći. Kod takve mise na početku dajemo ime djetetu, bilo muško ili žensko, svejedno, i molimo dijete da nam oprosti. Zatim na prikazanje prikazujemo Isusu dijete. Prinosimo ga na u srcu na oltar i na svetoj pričesti pričešćujemo se za ovo dijete. Iza svete pričesti tiho molimo ovako; u ime Isusa Krista ti dijete... idi kamo ti je Bog odredio! I na kraju svete mise zahvalimo Isusu da će on to učiniti. Ili kad mene nešto opterećuje, naprimjer svadljivost, porok i slično. Na početku priznajem taj problem i kažem, kajem se Bože, oprosti. Ukoliko se radi o nekoj bolesti tada, kajem se što sam se dao vezati negativnim mislima i očekivanjima na primjer, jer sam vidio samo ono negativno. Zatim na prikazanje prikazujem taj problem i stavim ga u srcu na oltar, stavim ga pod vlast svemogućeg Boga, konačno primim svetu pričest s molbom da me Bog od toga oslobađa odnosno mijenja situaciju i nakon primanja svete pričesti mogu se moliti, Bože, u ime Isusa Krista i u snazi Duha Svetoga molim te da taj problem ode od mene. I na kraju zahvaljujem Gospodinu da me on oslobodi. Isus kaže, kad molite, molite kao da ste već primili, znači možemo već zahvaliti. Evo, tako ili na sličan način možemo konkretno aktivno sudjelovati u svetoj misi kako bi Isusova krv mogla djelovcati. Isusova je krv u svetoj misi stalno prisutna kao što je podzemna voda stalno i posvuda prisutna. No potrebno je doći do te vode. Mogu hodati po zemlji i umirati od žeđi, ako ne kopam kako bih mogao piti. A mogu ići na misu tisuću puta i umirati od žeđi, ništa se ne mijenja, ništa se ne događa jer ne znam ispravno sudjelovati. Ne trebamo ići na misu, nego ići u misu. Trebamo ući, sudjelovati iz sveg srca svojeg, iz sve duše svoje, iz sveg uma svoga, iz sve svoje snage. Draga braćo i sestre, kršćanstvo nije jedna religija među ostalima. Kršćanstvo je poziv i poslanje, pozvani smo svi vjernici za posebno poslanje u društvu i za ovo poslanje trebamo se stalno čistiti, liječiti i pripremati. To se upravo događa kad slavimo svetu misu. I zato, često koliko je god moguće idimo u misu i sudjelujmo jer nam je stalno potrebno pročišćenje, liječenje i ta priprema. Kad tako aktivno sudjelujemo u svetoj misi to će se i dogoditi i kad izlazimo iz crkve bit ću drugi čovjek nego sam bio onaj koji je ulazio u crkvu na početkuz svete mise. Krv Kristova je lijek primamo svai puta kad slavimo svetu misu. Kakav je to Božji dar! To je neopisivo, neizreciva sreća za čovjeka i budimo takvi koji u svojoj nutrini aktivno sudjelujemo, ljudi koji dozvoljavaju Gospodinu da djeluje, jer možemo biti tu na svetoj misi a da smo zatvoreni. Kad smo zatvoreni Gospodin ne može djelovati. Ja ću izaći i ništa se ne mijenja. Dozvolimo mu da nas može mijenjati, liječiti, čistiti, obnoviti nas osposobiti nas, a to je Krv Isusova. Kada se naše srce ujedini s Isusovim srcem i njegova krv teče u nama, u našem tijelu, ulazi u našu dušu i ta će nas njegova krv promijeniti i to će biti naše poslanje kad kao ljudi izađemo i uđemo u naše društvo koje treba Isusa Krista. Amen! Nakon svete mise i kraćeg odmora uslijedila su razmatranja o sakramentima bolesničkog pomazanja, svetog reda i sakramenta ženidbe što su ih izvele Zajednice iz Osijeka, Splita i Nove Gradiške. |