RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 19.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 19.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 26 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Bdijenje izgubljenih srca
Subota, 10 Rujan 2016 09:49

Okupljeni jer smo kupljeni, okupljeni jer smo otkupljeni, sastali smo se u zaJedn(o)ičkom slavlju Gospodina, Boga našega, koji nas je kupio i otkupio. Nije to bila kupovina na nekom običnom seoskom placu, s cijenama na sniženju, gotovinskom ili sezonskom popustu., bila je to "kupovina" koja je ostavila trag tisućama godina.
Ostavila je trag Euharistije i Predragocjene Krvi Kristove, zbog koje je Ludbreg postao veliko središte i okupljalište brojnih hodočasnika, kako starih, tako i nas mladih.


Predavši Gospodinu sve ono što je iza nas – naše prve i nesretne ljubavi, naše radosti i tuge, razočarenja u druge ljude i svaki tren kad nam je križ postao pretežak, ali i one trenutke koji su tek pred nama, dočekali smo subotu klanjavši se pred Presvetim, pjevajući o Božjoj veličini, slaveći njegovo sveto Ime i krijepivši se u Njegovoj ljubavi koja razbija svaki strah i svjetlom odagnuje i najtamniji mrak.
S tihom pjesmom i molitvom na usnama, zaobišavši svu buku oko nas, ali i onu u našoj unutrašnjosti, mogli smo samo osluškivati Njegov glas kako nam govori: „ Ohrabri se, brigu ti svu On može ponijeti..."
A ohrabrili smo se i mi, i to predati ono nama najmilije – naša ranjena i izgubljena srca, Onom koji ljubi savršeno, Onome koji ima najbolji Lijek za svaku bol, i flaster za svaku ranu. Odvažili smo se na ovaj susret svjedočeći svijetu da smo ljudi vjere i pouzdanja. Ljudi smo vjere i predanja u Božju Ljubav i onda kada nam je to najteže biti, kad nam ništa ne ide od ruke i kad se čini da sve ide protiv nas, kad sve boli, a nikoga nema uz nas – kad bi bilo lakše dignuti ruke od svega...
Ljudi smo predanja jer za nas Isus nije netko, neki stranac koji samo prolazi našim putem, nego Bog koji zauvijek ostaje, čak i onda kad je najteže. Zato smo ljudi predanja u Njegovu Ljubav. Jer je Isus došao i ušao u sve naše stranputice, u našu običnost i nedosljednost, prizemnost i površnost, razrušenost i ubitačnost, polovičnost i prazninu, nepovjerenje, u naše nerazumijevanje i posvađanost, ukočenost, sebičnost, jad i žalost... da bi svojom rukom zacijelio naše pukotine i svojim koracima pokazao nam da se može i drugačije. Zato smo ljudi predanja i zato radosni u zajedništvu kličemo:"... vjera moja nosi me..." Jer „Ako i zvijezde padaju, Ti ostaješ."
A ostaješ baš kao što smo i mi – gledajući u Te, vjerujući Ti, prihvaćajući ono što jest, pustivši ono što je bilo, ali imajući povjerenja u Tebe i ono što će biti, predavši srce u najsigurnije mjesto – Tvoje ruke. A od sada 'neka svaki moj dan, svaki tren života mog, bude za Tebe!"