RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 19.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 19.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 17 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Dekanatski susret
Ponedjeljak, 19 Prosinac 2016 15:53

Par minuta nakon samog susreta, moj je mobitel zazvonio. Došla je poruka. Broj nepoznat. Pisalo je: „Hvala ti! Bilo je divno! Tako iskreno, radosno, otvoreno. Ma, baš se osjetio onaj Božji duh! Nek' vam je i dalje sve od Boga blagoslovljeno i od Duha Svetog vođeno!" I vjerujte mi, ne mogu vam opisati svoju sreću i onaj osjećaj kad ti je jednostavno srce puno. Do samog vikenda, odnosno do same subote, veselila nas je i sama činjenica da ćemo se opet družiti na dekanatskoj razini, a onda kad su mladili počeli kročiti u dvoranu, našoj sreći nije bilo kraja.

Moramo biti iskreni, i odmah na početku priznati da smo možda bili i malo ljubomorni dok su drugi pisali izvještaje sa svojih susreta, ali smo zato i mi krenuli u akciju. Ovog puta vrata svoje župe, ali i srca otvorio nam je vlč. Kristijan Stojko, pa je tako prvi dekanatski susret Ludbreškog dekanata održan u samom 'Centru svijeta', Ludbregu.
Na samom početku, kako to već biva i red, pozdravio nas je naš Povjerenik dekanata i župni vikar, vlč. Kristijan, a onda smo puni radosti i oduševljenja slušali priču o Drvencima. Drvenci su maleni narod drvenih lutaka, a sve njih bijaše učinio isti rezbar i svi su živjeli u istom gradiću. No, svednevice, po sav dan, Drvenci su radili isto – jedni su na druge kvačili točkice i zvjezdice. I tako na kraju, nitko nije radio ništa drugo doli na druge lijepio zvjezdice i točke. Zvjezdice su dobivali oni koji su umjeli lijepo pjevati, plesati ili izgovarati strašnoooo teške riječi, oni koji bijahu od lijepa drveta i koji su jednostavno zračili ljepotom. A točke su dobivali oni kojima se boja ljuštila, koji bijahu od hrapava drveta i koji su uvijek padali u nevolje. Među takve je spadao i Pulcinello. I on se trsio visoko skočiti kao i drugi, ali bi pri skoku, uvijek pao, a onda bi uz to izvalio i nekakvu budalavštinu, pa bi mu drugi samo pritrčavali i dodavali nove točke... Tako Pulcinello ubrzo više nije bio drven, nego sav pun točaka. Njegova tuga i osamljenost nastavili su se sve do jednog dana kad nije upoznao ljupku djevojku – drvenku po imenu Lucija. Ona je jednostavno pak, bila sva samo od drveta. No, nije da joj drugi nisu željeli prikvačiti naljepnice, nego bi one jednostavno skliznule s nje. I tako su joj mnogi pritrčavali i dodavali joj zvjezdice jer nije imala nijedne točka, ali zvjezdica bi jednostavno skliznula s nje. Drugi su joj pak željeli prikvačiti točku, jer nije imala nijedne zvjezdice, ali i točka bi jednostavno skliznula s nje. Pulcinello je jedno vrijeme promatrao djevojku, a onda se dosjetio da bi joj mogao priči i upitati je za savjet. No, Lucija je bila poprilično nerazgovorljiva te je samo rekla malome Drvenku kako redovito posjećuje Ellija, njihovog rezbara, a uz to mu i zadala zadatak – da sam istraži što je to u njoj da naljepnice samo klize s nje. I tako je maleni Drvenak odlučio posjetiti Ellija. No, za njegovo iznenađenje, Elli nije bio jedan od onih koji su mu pritrčavali dodavajući mu nove točke, naprotiv Elli mu je rekao jednu važnu stvar, a to je bila činjenica da on njemu pripada i da mu je zato važan. Da nije važno što misle drugi drvenci, jer su isti kao on, već da je važno što On misli.
A priču smo nastavili i slušajući našeg gosta: Luku Korena, mladog studenta koji nam je progovorio kako se i on u životu nerijetko osjećao baš poput Pulcinella, sve dokle god nije upoznao Boga i osjetio Njegovu ljubav. Na kraju je završio mišlju:"Shvatio sam da sam ljubljeno dijete Božje, i više mi ništa nije potrebno!" :)
A onda smo oduševljeni Lukinom otvorenošću i iskrenošću, malo se poigrali, neke smo malo i namučili, ali smo i glasno Bogu zapjevali.
A onda uz red igre, kolača, plesa, šale i smijeha, na red je došla još jedna tema, ovog puta od vlč. Kristijana koji se osvrnuo na osjećaj nevoljenosti i neprihvaćenosti, a na samome kraju potaknuo je mlade da znaju i oni otići do Ellija, pa da i s njih sklizne točkica, kako je sa Pulcinella.
Svoj smo susret završili na najbolji mogući način – klanjajući se pred Presvetim. Tako smo Bogu predali sve svoje muke, probleme i strahove, ali i radosti i nade, uz molitvu da nas na idućem susretu bude još više. :)

Naša su srca puna radosti, a želiš li se i ti obogatiti, posjeti Facebook grupu 'Mladi Ludbreškog dekanata' , saznaj mnoge zanimljivosti i dođi na slijedeći susret u Martijanec! :)