RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak - Petak: 19.00 sati
• Nedjelja: 7.00 i 9.30

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 193 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Posjet udruzi Betlehem
Srijeda, 29 Ožujak 2017 11:02

betlehem„Možda je istina. Možda ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Ali, možda je istina i da ne znamo što nam nedostaje, dok to ne nađemo." - Ivo Andrić-
Sasvim običan dan, osim što je blagdan. Blagovijest. Još jedno dosadno jutro. Buđenje, tuširanje, pranje zubiju, odijevanje. Životna monotonija. Melankolija. Devetero ljudi, dva sata vožnje do Siska. Umor. Iscrpljenost.
Na nekom novom mjestu stoji nekoliko žena. Oko njih dvoje djece. Jednu prepoznajem. Ako me pamćenje dobro služi, ime bi joj trebalo biti Iva. Kako se sjećam po pričama, ona je nešto poput 'majke Udruge.' Vesela je. Drugačija. Sa sjajem u očima, i osmjehom koji odiše vjerom i ljubavlju. I da, bijah u pravu. Ime joj je doista Iva, majka je dvoje djece. I voditeljica je Udruge Betlehem u Sisku. Da, napokon - cilj. Udruga Betlehem. Naš cilj bio je dolazak k njima. Njihov je cilj ipak malo veći - spašavanje dječice osuđene na pobačaj, osnivanje kuća za trudnice u kriznim situacijama, te duhovna i materijalna pomoć napuštenim trudnicama, samohranim majkama i obiteljima s mnogobrojnom djecom slabijeg imovinskog stanja.


Oko Ive još nekoliko žena. Obje svega nekoliko godina starije od mene. Uz njih i dvoje malene djece. Plava djevojčica i plavi dječak. Antonija i Marko.
Tonku u rukama drži njena majka. Ona je jedna od one djece koje bih lako mogla zamisliti u Božjoj blizini. Tonka je ona koja će razoriti svaki zid oko srca i ući u njega. Ona je... Ona je jedna malena djevojčica. Sa svega dvije godine, posebnim sjajem u plavim očicama i zaigranošću, odmah je osvojila moje srce. Čvrsto se držala uz majku, srameći se svake moje blizine i prisnosti. Ali nekako me privukla svojom jednostavnošću. Ona je jedno od djece koje život nije mazio, i to već od začeća. „Rođena je 'nesretnim događajem – silovanjem. Ali ona je sve, samo ne 'nesretni slučaj' kako mnogi govore" – priča njezina majka. Oči se ispunjaju suzama. U tom trenu prilazi mi Tonka. Prima me za ruku, i kreće me voditi cijelom stazom. Grli me. Ljubi. I nakon nekoliko trenutaka provedenih zajedno, postajemo nerazdvojne prijateljice. Ja je nosim, vrtim, držim za ruku, a ona mi zauzvrat daruje osmijeh, zagrljaj, obasipa me poljupcima. Danas sam je prvi put vidjela. I dok se igrala mojom ogrlicom, nježno je prebirajući između svoja dva prstića, njezina ljubav ulazila je u mene. I u nekoliko minuta, srušile su se sve sjene. Pali su svi zidovi. Ostale su samo suze. Suze koje bi Tonka brisala još čvršćim, još jačim zagrljajem. Ona je poput krijesnice. Iako malena, ne boji se bacati svoju svjetlost na svijet oko sebe.
I dok Tonka i ja šetamo uz puteljak nadomak šume, počinje nas pratiti mali plavokos dječak. Marko. Po njegovoj reakciji i pogledu koji mi je uputio, rekla bih da je ljubomoran na svoju prijateljicu. Pokušavam mu prići, ali ne uspijevam pridobiti njegovu pažnju. Suviše je zauzet otvaranjem i zatvaranjem crkvenih vrata. Budno ga prati njegova majka. U jednoj ruci drži krunicu, a s drugom pokušava uloviti svojeg sina. I Marko je baš poput Tonke - dijete bez oca. Živi s majkom, i nekom tetom, koja mu nije ništa u rodu, ali ih voli kao svoju obitelj.
Iako različiti, sa različitim životnim pričama, spaja ih samo jedno. Ljubav njihovih majki. Ljubav onih koje ih nisu željele pobaciti, pod cijenu da ostanu bez svega. Pod cijenu da ostanu bez vlastitih obitelji, dečka, muža... Sada žive na adresi Antuna Grahovara 15, u nekoj malenoj kućici, ali toplom domu.
I sva ona monotonost, melankolija, dosada, umor i iscrpljenost – sada su pretočene samo u suze, potkrijepljene zahvalnošću na obiteljima i ljubavi koju svakodnevno primamo. I tada naši životi primaju novi oblik. Oblik prožet vjerom i nadom, ustrajnošću i borbom. Upoznajući Tonku, Marka, njihove majke, Ivu i ostale vjerne majke koje brinu za svoju djecu, upoznali smo i Ljubav. Upoznajući njih, upoznali smo Boga.
Od sveg srca veliko HVALA našim dragim majkama na širom otvorenim vratima kuće, ali i svojih srca. Hvala vlč. Kristijanu na velikoj potpori i podršci tokom prikupljanja novca. Hvala župi Kuzminec i Imbriovec na pomoći, i što su krenuli s nama u akciju. „Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima!" – iako je i sam susret bio dovoljna 'plaća.'