„Krist, nada naša." (usp. 1 Tim 1,1)

Dana 29. travnja 2017. godine osvanulo je jutro i pozdravilo hladnu noć. Ispred župne crkve u Ludbregu okupilo se mnoštvo mladih ljudi nasmijana lica i uzbuđenih srdaca. Svi su se radovali novome danu i nestrpljivo čekali njegov nastavak. Bio je to dan kada je započeo deseti Susret hrvatske katoličke mladeži 2017. godine u Vukovaru.

Nas pedesetak zajedno s našim vlč. Kristijanom ukrcali smo se u autobus oko osam sati u jutro te veselo krenuli prema mjestu održavanja susreta. Na samom početku putovanja pomolili smo Gospodinu da nas putem čuva, te da sretno svi zajedno stignemo u Valpovo, mjesto nedaleko Vukovara. Ondje je bilo predviđeno da zajedno s mladima iz nekoliko drugih župa sudjelujemo u programu domaćina. Autobusom se vrlo brzo zaorila pjesma i začuo zvuk gitare, a uz razgovor i pjesmu činilo nam se da smo u Valpovo stigli za nekoliko minuta a ne sati.

Sretno stigavši, domaćini su nas lijepo i srdačno ugostili. Za nas i još 600-tinjak mladih iz 12 različitih župa bio je pripremljen grah te mnoge druge slastice tako da nitko nije ostao gladan. Nakon nekoliko sati slobodna vremena započeo je program koji su domaćini priredili.
Prvo je na rasporedu bilo predstavljanje župa u dvorištu prelijepog dvorca Prandau-Normann. Nakon toga slijedilo je bdijenje u župnoj crkvi gdje smo se svi okupili te pjesmom i molitvom zajedno slavili Krista.
U veselom raspoloženju ponovno smo otišli u župno dvorište gdje nam je bila pripremljena večera. Nakon večere slijedio je tamburaški koncert na gradskom trgu. Teško je pronaći prave riječi kojima bismo mogli opisati koliko smo se dobro zabavili i naplesali cijelu večer. Držati se za ruke i plesati s osobama o kojima ništa ne znamo, osim da su ovdje zbog Gospodina, bilo je jednostavno divno.
Nakon koncerta slijedilo je „spavanje" u dvorani gdje nam ničega nije nedostajalo, osim možda mekanija ležaja i više sna.

Sljedeće jutro nakon doručka krenuli smo autobusom u Vukovar gdje se održavalo glavno euharistijsko slavlje. Već u Valpovu nas je bilo mnogo, ali stigavši u Vukovar nagledali smo se svijeta. Tisuće mladih iz svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine dolazilo je u Grad Heroja. Taj dan zajedno s nama Vukovarom je prošlo 450 autobusa i dovelo oko 30 000 mladih srca koja su u grad stigla slaviti susret Krista i njegovih mladih prijatelja.
Euharistijsko se je slavlje odvijalo u dvorištu baroknog dvorca Eltz smještenog uz obalu Dunava. Misu je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a u samom misnom slavlju sudjelovalo je oko 30 biskupa, 300 svećenika te zbor od oko 240 pjevača praćenih tamburaškim i gudačkim orkestrom te vokalno-instrumentalnim sastavom. Došavši s različitim brigama i molitvama, tisuće je glasova molilo i pjevalo slaveći Krista, uskrslu Nadu našu.

Nakon misnog slavlja mogli smo razgledati grad. Ulice su bile pune tisućama mladih, a na svakom uglu grada nešto se prodavalo ili događalo.
U samom središtu grada nastupali su brojni izvođači poput grupe RIM, zatim mladi iz župe Gunja i drugi koji su svojim programom zabavljali vesele prolaznike. Baš kao što je svećenik na misi rekao, Gospodin nas je blagoslovio lijepim i sunčanim danom tako da je svima bilo lakše i ugodnije družiti se i sudjelovati u slavlju.

Za sam kraj druženja imali smo priliku biti dio velikog završnog koncerta u kojem su izvođači bili Alan Hržica, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Božja Pobjeda i kao „šećer" na kraju poznati slavonski bend Opća opasnost.
Prije samog koncerta domaćini su nam pripremili i iznenađenje te smo imali priliku slušati poznate stihove pjesama Miroslava Škore kao gosta iznenađenja.

Kasno navečer krenuli smo kući. U autobusu zajedno smo izmolili molitvu i zahvalu Gospodinu pa krenuli. Pozdravili smo Grad u kojem smo netom prije uživali tolika veselja, Božjega blagoslova i ljubavi. Istina je da smo se osjećali umorno nakon dugoga dana, ali sve što smo doživjeli ispunilo nas je velikom srećom.
Svaka mlada duša stigla je u ovaj grad s ciljem da pronađe Nadu, to jest Krista, a kući su se vraćali upravo s Njom, obogaćeni još jednim iskustvom i susretom koji ćemo sigurno svi zauvijek pamtiti.
Ne znamo što nas čeka kod kuće te hoćemo li biti tako veseli, puni ushićenja i vjere i onda kada krenu nove sumnje i brige? Krhka smo stvorenja i naposljetku ipak smo samo ljudi te nas sigurno grijesi i problemi neće zaobići. Ipak u jedno smo sigurni. Krista smo pronašli i Kristom nastavljamo put svoga zemaljskog života. Gdje je On svaki strah će nestati, svaki grijeh će biti oprošten, a svaki život imat će smisao i nadu. Bog će nas prigrliti i pozvati k sebi kad se izgubimo i neće nas ostaviti. Kao što je Vukovar nakon pretrpljene patnje ponovno oživio, tako će i naše duše ponovno naći mir i sreću.

Sati su prolazili i svi smo utonuli u san. Samo je srce još uvijek sjetno pjevalo stihove: „Krist je naša nada, pjesma i snaga, otkucaji srca naših, to je Njegov glas..."