Dana 15. srpnja 2017. godine, osvanulo je divno jutro te pozdravilo vruću i sparnu noć. A ispred crkve u Ludbregu okupilo se nekoliko mladih nasmijana i pomalo umorna lica, ali uzbuđenih srdaca. Svi su se radovali novome danu i nestrpljivo čekali njegov nastavak. Bio je to dan kad su mladi naše župe (ali i cijele Hrvatske) krenuli na ljetovanje i duhovnu obnovu u sklopu Malog tečaja kršćanstva – Kursiljo, na otok Krapanj – mali 'Raj na zemlji', kako ga mnogi nazivaju.

Na samom početku putovanja, zazvali smo Gospodina i anđele čuvare da nas vjerno prate na našem putu, a onda je u autima zaorila pjesma, prekinuta ponekim razgovorom (ili pak spavanjem  ), tako da se činilo da smo stigli za nekoliko minuta, a ne sati. Polako se brod ziba, već miriše mir, osjeća se jedna blagost kroz miris morske soli, borova, i što smo bliže pristaništu upijam tu milinu rajskog otoka. Promatram taj otok, na kojem se otvaraju srca, obnavljaju životi i budi iz noćnih mora života. Otvaram vrata samostana i ulazim u rajski vrt. Mirisi sa svih strana, kuhinja, cvijeće, šuma, sunce i toplina kamena griju moju kožu. Osjećam Ga svuda oko sebe. Osjećam da sam došla kući.Već na samom ulasku, srce je počelo uzbuđeno lupati od silne radosti i ljubavi koja se odmah osjetila. Oči su počele tražiti ljude koje od prije poznamo, a kad ih nismo baš puno pronašli, ruke su počele grliti one koje prvi put vidimo.

Nakon smještaja u sobe, upoznavanja cimera i cimerica, krenulo je upoznavanje otoka i silnih 'sprava' koje su nas dočekale. Tako su se neki odmah odvažili na skokove u vodu, dok su neki odlučili vrijeme provesti šetajući po šumarku i osluškivajući cvrčke, ili pak igrajući odbojku, Alians, košarku, ping-pong... A onda je došlo vrijeme za međusobno upoznavanje, svetu Misu, kao i prvu temu te razgovor po grupama.
Radost razgovora i svete Mise gotovo je nemoguće opisati. Ljubav na svakom koraku, toliko srca koja kucaju samo za Krista, toliko usta koja kliču hvalu Gospodinu. Nemoguće je opisati i koliko je povjerenje bilo među nama, kad smo već nakon prvog dana i tek nakon upoznavanja u grupi, međusobno povjeravali i otvarali stare rane, obogaćivajući jedni druge vlastitim iskustvima.
Svakog dana srce je sve više i više bilo ispunjeno radošću i mirom. Mise koje smo svakodnevno slavili, kao da nisu bile slavljene na zemlji, već u pravome Raju, a ekipa oko nas – pravi anđeli. Jasno je da često nismo ni imali osjećaj da se nalazimo na zemlji punoj problema, kriza, požara, silnih strahota i muka. Naše jedino pitanje i potreba bila je kako zahvaliti Gospodinu za sve što mi je učinio?! Dani su prolazili, a naše se srce neprestano obogaćivalo mnogim milostima.
Brzo je došlo vrijeme da se krene i kući. I tako je sedam divnih dana prošlo kao sedam minuta, a 76 mladih koji su bili na Krapnju, postalo bogatije za isto toliko novih prijatelja, zapravo braće i sestara.

U subotu popodne, pozdravili smo Krapanj u kojem smo netom prije uživali tolika veselja, Božjeg blagoslova i ljubavi. Istina je da smo se osjećali umorno nakon dugoga dana, ali sve što smo doživjeli ispunilo nas je velikom srećom. „Suze su radosne sada, strah i tugu zamjenjuje nada."

Svaka mlada duša stigla je na ovaj otok s ciljem da pronađe Nadu, to jest Krista, a kući su se vraćali upravo s Njom, obogaćeni još jednim iskustvom i susretom kojeg ćemo sigurno svi zauvijek pamtiti.
Ne znamo što nas čeka kod kuće te hoćemo li biti tako veseli, puni ushićenja i vjere i onda kada krenu nove sumnje i brige? Krhka smo stvorenja i naposljetku ipak smo samo ljudi te nas sigurno grijesi i problemi neće zaobići. Ipak u jedno smo sigurni. Krista smo pronašli i Kristom nastavljamo put svoga zemaljskog života. Gdje je On svaki strah će nestati, svaki grijeh će biti oprošten, a svaki život imat će smisao i nadu.

Na Krapnju ruke su prekratke za zagrljaje sve,
ali srce uvijek kliče „Heeej, volim te!"
Dok se strah i tuga u tebi gubi,
dani prolaze kao ludi.

Osmijeh i ljubav na svakom su koraku,
a oči boje vjere sjaje i u mraku.
Mise su čarobne stvarno,
i svi se osjećaju fenomenalno.

Animatori i svećenici, ekipa su sjajna,
klanjanja bajna,
i Kristova ljubav prestaje biti tajna.
Svjedočanstva su otvorena i iskrena,
a ekipa se otvara od prvog trena.

Tu nema straha ni srama,
i nijedna duša nije sama.

Krista tu svatko nađe,
jer On ulazi u naše lađe.
Isus ti prestaje biti stran,
sada ti govori svaki dan.

Ako želiš tjedan o kojem svaki sanja,
bez maski i pretvaranja,
na Krapanj dođi
i pun radosti sa Kristom u život pođi.

Tamo te raširene ruke već čekaju,
i mnoga ti iznenađenja pripremaju.
Ako se odvažiš, znaj da požaliti nećeš,
jer prepun radosti i blagoslova biti ćeš.

Sjećam se kako sam odmah kod ulaska rekla prijateljici da je moje srce puno, i da odmah mogu kući. Ulaskom na ovoj otok, u meni su doista nestali svi strahovi, svi problemi, a ostao je samo Krist – Krist koji je živ i koji živi u meni. I kad bih trebala ispričati nekome neki poseban trenutak ili samo izreći svoj dojam, trebalo bi mi tjedan dana, koliko i traje sama duhovna obnova, jer je svaki trenutak proveden ovdje za mene bio pun milosti i blagoslova. Tete kuharice postale su nam druge majke, ljudi oko mene moja braća i sestre. Sjećam se jedne duhovne obnove, na kojoj je jedan svećenik govorio o intenzitetu emocija na pojedine situacije, stavljajući ih na ljestvicu od 1 do 10., gdje je 10 označavalo smrt. Ovaj Krapanj na ljestvici od 1 do 10, za mene je 11 – moj Uskrs. Umiranje sebi, da Krist živi u i po meni.