Hvaljen Isus i Marija, dragi župljani i hodočasnici!
Crkva Presvetog Trojstva u Ludbregu jedinstvena je i nezamjenjiva. Zbog relikvije predragocjene Krvi koja se u njoj čuva, njezin se značaj ne može prenaglasiti, što najbolje oslikava poznata misao bl. Alojzija Stepinca da su Hrvati najbogatiji narod na svijetu jer su od Boga dobili najveći, najuzvišeniji i najmoćniji dar – Krv Isusa Krista. Ludbreška crkva čuva tu relikviju koju je Sabor 1739. godine nazvao najvećim blagom hrvatskoga naroda. To u vjerničko srce utiskuje osjećaje razdraganosti, ali i odgovornosti jer obvezuje nas da uzvratimo na način dostojan Božje čežnje za čovjekom koja pulsira obgrljena zidovima ludbreške crkve.
Potvrđujući na najosobitiji način – euharistijskim čudom – svoje obećanje: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta, Gospodin je izabrao ovo podneblje pozivajući nas na odnos s njime i s njegovom Crkvom. U tom duhu crkva Presvetog Trojstva u svoje je brižno majčinsko krilo više od šest stoljeća velikodušno primala nebrojene hodočasnike čije molitve i žrtve pamte njezini skrušeni zidovi. Oni sada trebaju našu velikodušnost i brižnost. Zbog oronulosti i patine vremena, bilo je nužno započeti njezinu temeljitu obnovu.
Obnovom crkve želimo, iznad svega, proslaviti Gospodina, a njegovu privrženost našem narodu prikazati u najljepšem svjetlu. Ujedno, na srcu nam je iskazati čast našim precima koji su sačuvali živi spomen na čudo, a novim naraštajima ostaviti baštinu u kojoj će, u izazovima svoga vremena, nalaziti čvrst i uvjerljiv oslonac građen i njegovan snagom žive vjere svojih predaka na koje će moći, kao i mi na svoje, gledati s ponosom.
Crkva je građevina koja bez riječi govori, svjedočeći ne samo o kulturi jednoga naroda, nego pružajući mu životnost i srčanost, unoseći vjerodostojnost u njegovo postojanje i ispovijedajući ljepotu Duha Svetoga. Uz sve to, crkva je postojan i nepokolebljiv izraz duboke ljubavi i odanosti prelijepim izražajima identiteta koji je odnjegovalo kršćanstvo.
Na tragu tih misli, ludbreška crkva, mjesto milosti i obraćenja, uslišanih molitava, čuda i Božje blizine u svim egzistencijalnim borbama, u svim ljudskim ranjivostima i radostima, usponima i padovima, stoji kao jasan i prepoznatljiv znak sakramentalne prisutnosti živoga Boga među nama koji u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Toj suradnji povjeravamo ovu čuvaricu predragocjene Krvi Kristove. Zahvalni na svakom daru, pouzdajemo se u Božju pomoć i preporučamo u Vašu dobrotu u sveobuhvatnoj obnovi koja je u tijeku.
Neka Gospodin svojom blizinom nagradi sve Vaše napore koje ulažete za ljepotu Crkve!
U iskrenoj zahvalnosti na Vašoj duhovnoj i materijalnoj potpori.
vlč. Kristijan Stojko, župnik
