Prva nedjelja u studenom
U ciklusu duhovnih obnova prve nedjelje u mjesecu, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, u nedjelju 5. studenog, održana je još jedna obnova, a predvodio ju je don Damir Stojić.
Don Damir je hrvatski svećenik kojeg smo dosad pratili kao studenskog kapelana, župnika župe Duha Svetoga na Jarunu, a sada i kao vojnog kapelana, a poznat je po brojnim duhovnim obnovama koje je predvodio, kako za mlade, tako i za starije, ali i brojnim katehezama i nagovorima.
Duhovna obnova započela je katehezom o euharistiji i svetoj ispovijedi, nastavljena molitvom krunice i svetom misom, a završena klanjanjem pred Presvetim.
U svojoj katehezi, prepričavajući svjedočanstvo jednog mladića, don Damir ponovio je njegovu najdublju ispovijest vjere, iako još u tom trenutku nije bio katolik, a svetu pričest tad je primio prvi puta u životu, ne znajući ni što prima: „U trenutku kad sam uzeo to na usta, ja sam znao da to nije kruh. Mene je obuzela poseban neki osjećaj, neka radost...“
Nadalje, don Damir je istaknuo kako je Isus živ. A tu 'živost' možemo vidjeti i osjetiti prilikom svake svete mise. Iako je ponekad teško razumjeti tu veličinu, kao i vjerovati da se u tom malom, 'običnom' kruhu nalazi Tijelo našeg Spasitelja – vračajući se na Posljednju večeru i Isusove riječi: „Ovo je Tijelo moje... Ovo je Krv moja...“ a onda i „Ovo činite meni na spomen.“ – čovjeku se obnavlja nada i vjera u prisutnost Gospodina.
Uz primjere iz vlastitog života, vezane uz sakramente, don Damir je istaknuo kako je apostol Ivan jedini evanđelist koji u Evanđelje ne iznosi riječi ustanovljena euharistije. Nadalje pojašnjava zašto je to tako: Evanđelist Ivan shvatio je kako ondašnji narod shvaća ritual i sam obred, ali ne shvaća i BIT.
„Grci su imali tri riječi za tijelo. Zamislite tri riječi. Ali Ivan između njih tri, uzima riječi SARX, što bi u prijevodu na naš jezik značilo 'krvavo tijelo.' I zamislite sad riječi Evanđelja u doslovnom prijevodu: „Zaista, zaista, kažem vam: Tko ne bude jeo moje - 'krvavo tijelo' – neće imati život vječni. I nakon što su apostoli to čuli, ljudi, farizeji... nisu rekli: „Isuse, nismo te razumjeli, daj ponovi“ – nego slijedi najtragičniji redak, Ivan 6,66 „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.“ Zašto? – Jer nisu mogli podnijeti da je to Tijelo i Krv Isusova. Ali Isus tu ne uljepšava stvari. Čak se okreče prema učenicima i njih pita: „Hoćete li i vi otići?“ – I tu se javlja Petar koji odgovara: „Gospodine, kamo da odemo, kad ti imaš riječi života vječnoga. “Zaključujući dio kateheze o euharistiji, don Stojić je istaknuo kako naše vanjsko ponašanje mora svakome pokazati pa i nevjerniku kako je Isus živ i prisutan u Presvetom Sakramentu.
U drugom dijelu kateheze progovorio je o sakramentu ispovijedi. Opet je započeo prekrasnim primjerom i svjedočanstvom s. Faustine u trenutku kad je tražila ispovjednika. Naime, kasnije je ispovjedila kako je njoj Isus prilikom ukazanja rekao kojeg svećenika da odabere za to. I dok je pokucala tom svećeniku na vrata i ponovila mu Isusove riječi iz ukazanja, svećenik je pomalo u čudu i nevjerici rekao neka upita 'tog' Isusa koji su njegovi grijesi iz posljednje ispovijedi. S. Faustina tad je otišla, ali u molitvi je stvarno upitala Isusa koji su posljednji grijesi tog svećenika, a On je odgovorio: „ZABORAVIO SAM.“
Don Damir, istaknuo je kako Isus u ispovjedaonici doista briše sve naše grijehe i zaboravlja ih, iako ponekad ih ni mi sami ne možemo zaboraviti i izbrisati. „Molim vas, molim vas, nemojte to prepustiti u vlastitom životu. Nemojte to propuštati... Ne mogu vam opisati koliko je ispovijed lijepa i važna stvar. Usuđujem se reći, važnija i od egzorcizma. Jer u egzorcizmu se borimo da dobijemo tijelo natrag. A u ispovijedi dušu.“
Vračajući se opet na Ivanovo Evanđelje, objasnio je kako prilikom svakog iskrenog kajanja iz Isusova boka teče Božje milosrđe. Kao što su nekad Židovi klali janjce žrtvu za grijehe, Ivan pod križem shvaća kako je tom dobu došao kraj, jer je sada žrtvovan Jaganjac Božji, zaključujući:“ Braćo i sestre, to može samo Isus. Samo On može očistiti srce. On čisti srce od oholosti. Od požude... Samo On može promijeniti srce. Samo Isus. “ Na kraju, istaknuo je kako Isus na dan uzašašća govori: „Odlazim, ali ostajem s vama do svršetka svijeta. I odlazi. Ali On je i dalje tu. On je zaista otišao, ali je i dalje tu. U sakramentima.“
Opijeni i nadahnuti ljubavlju Kristovom, pod zaštitom Nebeske Majke čiju smo krunicu molili, usudili smo se blagovati Tijelo Kristovo, doista vjerujući da je to Njegovo Tijelo. A onda Ga promatrati u Presvetom i moleći ga za snagu i vjeru i svakodnevnim kušnjama, brigama i izazovima.
Neka nas sve do sljedeće duhovne obnove prati zagovor Presvete Krvi. Neka se izlijeva na naše grijehe i očisti nam srca, da ga uvijek možemo gledati čistog pogleda i primati čistog srca.
N.N.