LIBER MIRACULORUM, SVJEDOČENJA O OZDRAVLJENJIMA NA ZAGOVOR PRESVETOJ KRVI

Prva svjedočenja o čudesnim ozdravljenjima na zagovor Presvetoj Krvi istraživali su i njihovu autentičnost provjeravali izaslanici pape Julija II. Brojna svjedočenja o uslišanjima na zagovor Predragocjenoj Krvi sačuvana su nam u knjizi "Liber miraculorum".

O zavjetu Presvetoj Krvi ludbreške obitelji Đure i Amalije Kerstner piše i Marija Winter u svojim bilješkama. Oni su poslije I svjetskog rata za župnu crkvu kupili zvono od 289 kg i time "otkupili" dani zavjet, jer su im se sinovi sretno vratili iz rata. U to je vrijeme na europska ratišta otišlo i 800 ludbrežana. Dvjesto ih je ubijeno ili umrlo od posljedica ranjavanja, nestalih je bilo 40, a 160 teško ozlijeđenih.

U najnovije vrijeme, od početka 80-ih župnik Ivan Jurak izvješćuje o dvadesetak pisama u kojima vjernici izjavljuju da su uslišani u svojim molitvama. U župnoj arhivi je pohranjeno 10-ak pisama o posebnim uslišanjima na zagovor u čast Presvete Krvi Isusove. Iako su u to vrijeme ozdravljenja i samim liječnicima bila neobjašnjiva i kako su to znali reći "daleko od normale", na žalost nijedan slučaj nije ispitala neovisna liječnička komisija. To je i razumjivo jer je u vrijeme socijalističkog državnog sustava takvo što bilo bilo nezamislivo.

Vrijedi spomenuti slučaj roditelja čiji je sin ozdravio od padavice na zagovor u ludbreškoj crkvi 2. rujna 1979. Bolest koja bi mu se javljala svaka tri-četiri tjedna više se nije vraćala. Tko zna koliko je takvih slučajeva u tih nekoliko desetljeća ostalo nepoznato?

A da se čudesna ozdravljenja događaju i danas posvjedočio je javno u svome pismu mladić D. B., koji je bolovao od teške bolesti. Nakon zavjeta Presvetoj Krvi, na iznenađenje liječnika, brzo je ozdravio.