O arhitektonskom izgledu mjesta u kojem se po predaji dogodilo Čudo pretvorbe danas se ništa pouzdano ne zna, osim da se nalazila u kvadratičnoj kuli. Cijeli prostor ludbreške utvrde doživio je radikalnu promjenu u sklopu preobrazbe u raskošni barokni dovrac. Tako je 1745. počela, a 1753. dovršena izvedba nove dvorske kapele Čudotvorne Krvi. O tome Katarina Horvat Levaj piše:

"... svojom prostornom koncepcijom unosi, ne samo nove barokne oblike u graditeljstvo tog područja, nego, štoviše, osbujnošću i kvalitetom znatno nadmašuje okvire lokalnog značenja. Iako je riječ o adaptaciji starije kapele- mjestu događaja i štovanja Čuda Krvi Kristove, smještene u srednjovjekovnoj kuli, navedenom barokizacijom ostvaren je posve originalan spomenik, koji nalazi tek rijetke paralele u Hrvatskoj. Naime, prostor u kvadratičnoj kuli pretvoren je u svetište nadsvođeno kupolom na pandantivima i rastvoreno feudalnom emporom iz glavne dvorane na koje se nadovezuje novooblikovani pravokutni brod, nadsvođen sa tri polja kupolastih svodova. Odnos broda i svetišta odražava baroknu dinamiku, a ograničenost interijera potencirana je i oblim nišama, izvedenim poput bočnih kapela u širini svakog traveja. Prava slika o vrijednosti toga prostora koji projektitra Joseph Hueber iz Graza dobiva se ako se zna da je nastao istovremeno s isusovačkom kapelom Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, poznatom kao prvom sakralnom građevinom u sjevernoj Hrvatskoj s kupolom nad svetištem."

Godine 1753 kapelu je baroknim freskama oslikao Michael Peck iz Kaniže. Kapela je prema pisanju Marije Winter imala vrlo raskošan barokni namještaj i nekoliko oltara. Nad glavnim oltarom bilo je veliko raspelo izrezano iz jednog komada drveta u naravnoj veličini. Kapela se povremeno koristila sve do završetka II svjetskog rata kada je potpuno devastirana. Uništeni su i razbijeni oltari i samo raspelo spaljeno, klupe što su spadale među najljepši barokni namještaj u Hrvatskoj- iscijepane, a zid premazan vapnom.